Who cast that first fateful tomato that started the La Tomatina revolution? The reality is no one knows. Maybe it was an anti-Franco rebellion, or a carnival that got out of hand. According to the most popular version of the story, during the 1945 festival of Los Gigantes (a giant paper mâché puppet parade), locals were looking to stage a brawl to get some attention. They happened upon a vegetable cart nearby and started hurling ripe tomatoes. Innocent onlookers got involved until the scene escalated into a massive melee of flying fruit. The instigators had to repay the tomato vendors, but that didn't stop the recurrence of more tomato fights—and the birth of a new tradition.
Fearful of an unruly escalation, authorities enacted, relaxed, and then reinstated a series of bans in the 1950s. In 1951, locals who defied the law were imprisoned until public outcry called for their release. The most famous effrontery to the tomato bans happened in 1957 when proponents held a mock tomato funeral complete with a coffin and procession. After 1957, the local government decided to roll with the punches, set a few rules in place, and embraced the wacky tradition.
Though the tomatoes take center stage, a week of festivities lead up to the final showdown. It's a celebration of Buñol's patron saints, the Virgin Mary and St. Louis Bertrand, with street parades, music, and fireworks in joyous Spanish fashion. To build up your strength for the impending brawl, an epic paella is served on the eve of the battle, showcasing an iconic Valencian dish of rice, seafood, saffron, and olive oil.
Today, this unfettered festival has some measure of order. Organizers have gone so far as to cultivate a special variety of unpalatable tomatoes just for the annual event. Festivities kick off around 10 a.m. when participants race to grab a ham fixed atop a greasy pole. Onlookers hose the scramblers with water while singing and dancing in the streets. When the church bell strikes noon, trucks packed with tomatoes roll into town, while chants of "To-ma-te, to-ma-te!" reach a crescendo.
Then, with the firing of a water cannon, the main event begins. That's the green light for crushing and launching tomatoes in all-out attacks against fellow participants. Long distance tomato lobbers, point-blank assassins, and medium range hook shots. Whatever your technique, by the time it's over, you will look (and feel) quite different. Nearly an hour later, tomato-soaked bombers are left to play in a sea of squishy street salsa with little left resembling a tomato to be found. A second cannon shot signals the end of the battle. | Tko je bacio onu prvu sudbonosnu rajčicu kojom je započela revolucionarna La Tomatina? Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Možda se radilo o pobuni antifrankista, ili o karnevalu koji je izmaknuo kontroli. Prema najpoznatijoj verziji događaja, 1945. g. za vrijeme festivala Los Gigantes (parada ogromnih lutaka od papir-mašea), mještani su nastojali izazvati tučnjavu kako bi na se privukli malo pozornosti. Slučajno su se našli pored kolica s povrćem i počeli bacati zrele rajčice. Uključivanjem nevinih promatrača situacija je prerasla u ogromnu gužvu punu letećeg voća. Inicijatori su morali platiti naknadu prodavačima, no to nije spriječilo ponovne pojave borbi rajčicama – i rađanje nove tradicije. Bojeći se nekontroliranih izbijanja bitaka, vlasti su u pedesetima propisale, ublažile, te ponovo uspostavile niz zabrana. 1951. g. mještani koji su prkosili zakonu zadržani su u zatvoru sve do poziva javnosti za njihovim puštanjem. Najpoznatiji izraz neposluha prema zabranama bitaka rajčicama dogodio se 1957. g. kada su zagovornici iscenirali kompletan sprovod rajčici, s lijesom i pogrebnom povorkom. Nakon te godine, lokalne vlasti odlučile su prilagoditi se situaciji, donijele nekoliko pravila i prigrlile šašavu tradiciju. Iako rajčice imaju središnju ulogu, tjedna svečanost prethodi najvažnijem događaju, proslavi svetaca zaštitnika Buñola, Djevice Marije i sv. Louisa Bertranda, koji se slave uličnim paradama, glazbom i vatrometima u veselom španjolskom duhu. Kako bi se okrijepili za predstojeću borbu, u predvečerje bitke poslužuje se slavna paella, koja predstavlja znamenito valencijansko jelo od riže, morskih plodova, šafrana i maslinova ulja. Danas je ovaj neobuzdani festival donekle uređen. Organizatori idu toliko daleko da su samo za ovaj godišnji događaj uzgojili posebnu vrstu nejestivih rajčica. Proslava započinje oko deset sati ujutro kada se sudionici natječu ne bi li dohvatili šunku pričvršćenu na vrhu namašćenog stupa. Pjevajući i plešući na ulicama, promatrači penjače polijevaju crijevima s vodom. Kad crkveno zvono otkuca podne, kola puna rajčica dovoze se u grad, dok skandiranje "Raj-či-ce, raj-či-ce!" doseže svoj vrhunac. Zatim, uz pucanj vodenog topa, započinje glavni događaj. To je zeleno svjetlo za gnječenje i bacanje rajčica u bezrezervnom napadu na ostale sudionike. Lob rajčicom iz daljine, udarci iz neposredne blizine, ili srednje duga polaganja, kojom god se tehnikom služili, kada sve završi, izgledat ćete (i osjećati se) znatno drugačije. Gotovo sat vremena kasnije, rajčicama natopljeni bombaši ostaju se zabavljati u moru gnjecave ulične šalše u kojoj ni jedna rajčica nije ostala cijela. Drugi pucanj topa označava kraj bitke. |